Eloksaža je popularni naziva za proces površinske zaštite aluminijuma od korozije. Proces se zasniva na elektrohemijskoj metodi anodne oksidacije. U tom procesu aluminijum se presvlači jednim tankim slojem oksida (debljine oko 1 mikrometar) čime se štiti od daljnje oksidacije. Međutim, ta debljina sloja nije dovoljno debela i estetski nije prihvatljiva, pa se aluminijumski profil podvrgava tretmanu fazne oksidacije u kojem se debljina zaštitnog sloja povećava na 12 do 30 mikrometara. Ovaj proces se obavlja na posebnim postrojenjima u kojima su postavljene kade, jedna do druge, dimenzije 6 x 1 m i dubine 2,5 m. Kade su napunjene hemikalijama koje redoslijedom učestvuju u procesu eloksaže. Između svake kade nalazi se voda za ispiranje. Sistem je opremljen kranovima za manipulisanje na koji su ovješeni profili.
Proces eloksaže:
– Mehanička priprema četkanjem profila, uređaji sa kružnim četkama od tankih žica nehrđajućeg čelika.
– Odmašćivanje u deterdžentima na temp. od 65-75 C u trajanju od 10 min.
– Odmašćivanje u mineralnoj sodi na temp. od 40-60 C u trajanju od 5 min.
– Neutralizacija u azotnoj kiselini.
– Anodizacija u sumpornoj kiselini na temp. od 18 C u trajanju od 50 min.
– Bojenje u tečnost za dobijanje nijanse eloksaže – ovaj proces se preskače ukoliko se traži boja eloksaže u prirodnoj boji aluminijuma.
– Zatvaranje pora, silitiranjem – hladno i toplo, oko 3 min.
Četkanjem se odstranjuju prirodni oksidi, odmašćivanjem i nagrizanjem otvaraju se pore, a anodizacijom se stvara tanki sloj aluminijeva oksida po konfiguraciji pora. Ukoliko je potrebno bojenje ono se vrši taloženjem nekog metala u dno pore. Završna faza je silitiranje kojom se pore potpuno zatvaraju.
Anodizacija se vrši u elektrolitu koji se sastoji od sumporne kiseline rastvorene u vodi. U ovoj fazi se pusti jednosmjerna struja na aluminijum tako da je aluminijum pozitivna elektroda, a negativna elektroda je neki drugi odgovarajući metal. Zbog prolaza električne struje, sumporna kiselina počinje se razlagati. Kvalitet anodnog sloja zavisi od kvaliteta aluminijuma Al99,5 (legure AlMgSi 0,5., AlMg1, AlMg3) koncentracije elektrolita, temperature i jačine struje. Kontrola ovih parametara se prati kompjuterski i pulsnim ispravljačem. Kada se postigne odgovarajuća debljina sloja, ispravljač se automatski isključuje, a podaci se zapisuju i određen je kvalitet eloksirane šarže. Površinski sloj se pretvara u staklasto kristalnu prevlaku. Preporučena debljina za aluminijumske profile od kojih se izrađuju prozori i vrata je 20 mikrometara, tanji slojevi su nedovoljno otporni na habanje i trošenje, deblji slojevi pucaju kod savijanja profila. Tonovi eloksaže se kreću od prirodne boje aluminijuma do boje bronze i crne. Moguće je bojenje u zlatnim tonovima, ali je ono manje postojano. Posebnim postupcima moguće je dobiti tonove plave, crvene i zelene boje, ali se one rijetko upotrebljavaju zbog visoke cijene. Bojenje se vrši neorganskim pigmentima na bazi kobalta, mangana. Izbor tona eloksaže vrši se po ton karti proizvođača u 6 nijansi. Eloksirani aluminijum je veoma otporan na kiseline, ali je neotporan na lužine. Posebno treba voditi računa da na površini eloksiranog profila ne ostane npr. kreč za bojenje zidova jer su oštećenja neizbježna. Oštećenja eloksaže se izuzetno teško mogu otkloniti, a moguće ih je popraviti posebnim Eloxal sprejevima. Kvalitet eloksiranog sloja se ispituje u ovlaštenim labaratorijama koji izdaju potrebne certifikate i ateste.